Jer kad voliš nekoga tko ne voli tebe, problem je u tome što nikada ne možeš biti siguran. Što se stalno moraš pitati ne misliš li možda previše negativno, ne izgledaju li dokazi ljubavi druge osobe onako kako nisi očekivala, što neprestano moraš vrebati, rasvjetljavati činjenice, one izgovorene i one koje ostanu neizgovorene.
Prva je mrtva. Druga je nevoljena. Treća je gnjevna.
Uistinu neobičan roman koji kroz sasvim drugačiju prizmu stvarnosti promatra sve ono s čime se djevojčice, žene i majke nose u sebi, a to na van prešućuju i ne pokazuju…
Zar nema soli, pitat će Johannes za večerom dok troje djece vrišti, trpa hranu rukama, tuče se i svađa. Njegova žena Helene u tome će trenu ustati i krenuti prema balkonskoj ogradi…
Pomoći ću ti, reći će mu Sarah, Helenina najbolja prijateljica, mučena pitanjima bez odgovora, grižnjom savjesti, tugom i – životnim partnerom koji je ne voli. Sama, povrijeđena i ostavljena, Helenina petnaestogodišnja kći Lola stalno analizira iz kojih je razloga njezina majka učinila to što je učinila, kako je mogla toliko sebično misliti samo na sebe, ostaviti svoju djecu samu…
Često se i izgladnjuje, samoozljeđuje, ali i pronalazi snagu za dalje. Borit ću se, odlučit će Lola, nakon što je u skejterskom parku napadnu trojica mladića.
Plače zbog kakaa i pitanja i jer ne može mami ispričati o tom zamalo- poljupcu, ne može sada, a neće moći nikada, plače zbog zagrljaja koje nikad neće doživjeti, zbog mirisa koje u toj kombinaciji više nikada ni na kome neće osjetiti, plače zbog Sare, koja je bez prijateljice, zbog Luciusa i Maxija, koji su bez majke, svi udareni, načeti, ozlijeđeni, a ponajprije plače zbog same sebe.
Ovo je jedan odlično napisan roman o obitelji iz koje nestaje institucija koja se brine za sve: izvor nježnosti i ljubavi, kuharica, pralja i dadilja – majka. Štivo o kamufliranom patrijarhatu u kojem je posve normalno da brigu o svemu preuzme neka – bilo koja – žena. Priča o tome kako je jedna pandemija pokazala lice i naličje naoko sretnih obitelji.
I možda najvažnije: priča o tinejdžerici koja će postati osvetnica svih poniženih, pretučenih i izranjavanih djevojaka. Zaista dobra i važna knjiga. Također je okrutno iskrena… Napeta, iznimno aktualna i potvrđuje: da, i mi žene smijemo biti bijesne, na sve.
Ovo bi trebala biti obavezna lektira za sve djevojke, ali i mladiće. Bijes koji ostaje izaziva čuđenje koje ne prolazi. Čuđenje nad sposobnošću da se složeni osjećaji izraze na originalan način, tako da se prepoznavanje i spoznaja međusobno uravnotežuju. Čuđenje nad strogošću prema društvu čijim se uvjetima njegov muški dio fino prilagodio. Roman Mareike Fallwickl jezično je umjetničko djelo i optužba u jednome.
U savršenu bi slučaju onda narastao svijet u kojem više nitko ne bi bio povrijeđen. Jer ako se žene više ne daju sputati, ako to zbilja više ne dopuštaju, ako jedna drugu osnažuju i podržavaju, moguće je da bi konačno mogla nastati ravnopravnost. Temeljni osjećaj među ženama je ljubav…
| Izdavač | Hena COM |
| Uvez | tvrdi |
| Jezik | hrvatski |
| Broj stranica | 312 |
| Godina izdavanja | 2024. |
| Prevoditelj | Stjepanka Pranjković |
