Knjige su najbolji medij kroz koji možemo upoznati skrivene kutke svijeta, ali i one malo manje skrivene, nama bliske i poznate! U knjizi ,,Otoče moj lipi” autorice Rahele Jurković, upoznajte nama poznato-nepoznati otok Pašman!
Što je treva i kada se koristi naučio me Stanislav Kuštera iz Ugrinića, koji je jedini otočni kalafat, graditelj drvenih brodova. Treva je vrsta jedra pa se taj naziv odnosi i na brodić s takvim jedrima, a karakteristično za trevu je da čovjek njom može upravljati sam, što nije slučaj s latinskim jedrom.
Zašto poznato-nepoznati? Sigurno ste se u životu susretali s ljudima za koje ste mislili da ih poznajete, pa i u dušu, ali na kraju vas uvijek iznenade novinama i promjenama. Do trenutka čitanja ove knjige, nisam znala gotovo ništa o otoku Pašmanu, samo njegov položaj na karti Republike Hrvatske, a sada se osjećam kao da sam se rodila i pola života provela na njemu! Kao da, da sada dođem na otok, mogu prepoznati likove iz ove knjige, prošetati ulicama i znati priču koja stoji iza svakog kamena na otoku. Autorica ove knjige, Rahela Jurković, visoko je obrazovana osoba i nezavisna istraživačica, autorica knjiga i znanstvenih radova iz područja kulturne antropologije, kao i stručnih članaka o Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj.
Iz toga se može, dakako, zaključiti kako je svojim predanim radom i šarolikim znanjem – uspjela na jedan vrlo zanimljiv i širokoj publici pristupačan način – približiti otok Pašman. Kako?
Na Pašmanu je još jedan značajan samostan, već spomenuti franjevački samostan svetog Duje u Kraju. Justin Velnić piše da prvi sačuvani arhivski dokument o samostanu u Kraju govori da ga je osnovala zadarska patricijka Pelegrina Chrisogogno, kći Cose de Saladinisa, u čijoj je oporuci iz 1390. navodi izgradnja samostana.
Ljudima i njihovim pričama, naravno! Prikupljajući podatke ne samo s interneta, iz knjiga i/ili dokumentarnih filmova, nego i upoznavajući živuće ljude, odnosno stanovnike otoka Pašmana, predstavila nam je otok na jedan novi i perspektivniji način od do sada poznatih. Kroz sudbine ljudi s kojima je razgovarala, mi kao čitatelji upoznajemo ne samo njih, nego i njihov voljeni otok – njegovu povijest, važnost i sve što nudi. ‘Otoče moj lipi’ oda je i svim onim stanovnicima otoka koji su postali slavni i veliki, ali i onima manje poznatima, a velikima i u očima stanovnika otoka.
Ante se oženio 1965. Supruga Mira preminula je 2023. Rodom je bila iz Zemunika. Radila je kao medicinska sestra u psihijatrijskoj bolnici na Ugljanu. Ante ima sina Vinka i imao je kćer Biserku koja je preminula od leukemije. Cijela je Antina obitelj živjela do 1977. u staroj kući u središtu Dobropoljane, a te su godine došli u kuću u kojoj Ante sada živi, nedaleko od te stare.
Knjiga je ovo kroz koju sam naučila puno, zabavila se i prikupila zanimljive priče, informacije i životne sudbine koje ću rado drugima prepričavati, a ponajviše preporučivati na čitanje!