Roman Poštarica donosi nam dirljivu i inspirativnu priču o ženi koja se, u vremenu i mjestu koje joj nisu skloni, usuđuje biti drukčija. Radnja započinje 1934. godine kada Anna, mlada žena sa sjevera Italije, dolazi u mali gradić Lizzanello u Salentu, slijedeći svoga muža Carla. Kao „strankinja“ u konzervativnoj zajednici, Anna se suočava s nepovjerenjem i tišinom, ali njezina odlučnost i neovisnost brzo izlaze na vidjelo. Prijavljuje se na natječaj u pošti i postaje prva žena poštarica u tom mjestu koja se bavi poslom rezerviranim za muškarce – što tada predstavlja ne samo hrabrost, već i mali društveni potres te pokreće val promjena u zajednici, ali ju istovremeno izlaže kritikama i osudama okoline koja joj ni prije toga nije bila naklonjena.
Kroz Annin pogled autorica nas vodi kroz desetljeća promjena, prelamanja obiteljskih odnosa, rat, emigraciju i sporu, ali sigurnu žensku emancipaciju ali i pokazuje koliko je hrabrosti potrebno da bi se ostalo vjerno vlastitim uvjerenjima. Njezina pozicija poštarice postaje metafora – ona svakodnevno prenosi pisma, vijesti i tajne, ali i nevidljivo povezuje ljude, donosi informacije koje mijenjaju sudbine, i pritom gradi svoje mjesto u zajednici. No tu njezina inicijativa ne staje, krajnji je cilj pružiti zaštitu i priliku ženama u potrebi da ostvare sebe, ali i svoje snove.
Vidite, rekao je Antonio trljajući nos, rekao bih da svi pomalo imate pravo. To će biti mjesto puno toga… ali da, bit će otvoreno samo za žene. Bit će to škola za one koje nisu imale priliku učiti, ali i radionica za izučavanje nekog zanata, kao i sklonište za one koje su se našle u nevolji…
Središnja tema romana je emancipacija – borba žene da bude ravnopravna i slobodna u društvu koje joj to ne dopušta. No Poštarica nije samo priča o rodnim ulogama; to je i priča o ljubavi, obitelji, predrasudama i snazi zajedništva. Giannone s mnogo topline i razumijevanja prikazuje ljudske slabosti, ali i sposobnost za promjenu.
Osobno, ono što me najviše dirnulo jest snaga Anninog karaktera. Njezina tiha upornost i odbijanje da se podredi društvenim očekivanjima čine je likom koji ostaje u pamćenju. Francesca Giannone piše tečno, emotivno i toplo – njezina proza je živa, puna boja juga Italije, mirisa, jezika i mentaliteta koji su mi kao čitatelju djelovali vrlo uvjerljivo. Roman je napisan jednostavnim, ali lirskim jezikom koji se lako čita, a istodobno nosi snažnu emocionalnu težinu. Tempo pripovijedanja je miran, no postupno gradi napetost i dubinu, tako da se čitatelj neprimjetno veže uz likove i njihovu sudbinu. Ipak, roman ima i svojih slabijih strana. Tempo pripovijedanja ponekad ubrzano preskače ključne povijesne događaje, ostavljajući dojam da se dublja analiza žrtvuje zbog pripovjedačke glatkoće. Također, neki sporedni likovi ostaju nedorečeni, njihovi motivi i prošlost tek su naznačeni, što može ostaviti dojam da roman više naginje obiteljskoj sagi
nego kompleksnom povijesnom romanu. Unatoč tome, Poštaricu bih svakako preporučila čitateljima koji uživaju u toplim, ljudskim pričama koje prate život kroz nekoliko desetljeća. Posebno će se svidjeti onima koji traže snažnu žensku protagonisticu, borbu za ravnopravnost i priče koje slave svakodnevnu hrabrost. Ovo nije roman koji će vas zasuti činjenicama, ali će vas ganuti iskrenošću i nježnim pogledom na svijet u kojem se i mala djela mogu pokazati revolucionarnima.
Poštarica je roman koji nadahnjuje i podsjeća na važnost hrabrosti u svakodnevnom životu. Giannone je uspjela stvoriti priču koja je istodobno intimna i univerzalna, lokalna i svevremenska. Za sve ljubitelje povijesnih romana, ženskih priča i južnotalijanskog ugođaja, ovo je knjiga koju vrijedi pročitati.
Kad mu je Anna prije dva mjeseca, puna ushita govorila o svojoj Kući za žene, Antoniju je srce zatreperilo: napokon je u njezinim očima ponovno vidio onu iskru koju je tako dobro poznavao i koja je bila ono što je kod nje volio više od ičega. Bio je to onaj isti sjaj koji je vidio kad je odlučila prijaviti se na natječaj za rad u pošti i kad se uhvatila skupljanja potpisa za pravo glasa žena. To je bila iskra prkosa svijetu.
