Jednoga tmurnoga jesenskog dana jedna je „ne-Zagrepčanka“ nakon testiranja za posao otišla ravno u jednu zagrebačku knjižaru kako bi si popravila dan i ponijela kući još poneku uspomenu. Ista se „ne-Zagrepčanka“ odlučila počastiti knjigom za kojom je ove jeseni poludio cijeli Instagram. Pogađate, bila je to knjiga Laurie Gilmore Kafić koji miriše na medenjake. Neodoljivo slatka naslovnica i sažetak s recenzijama na poleđini izazvali su nestrpljenje te je čitanje započelo već u vlaku pri povratku kući.
Čitanje je ionako manje opasno od planinarenja.
Osoba sam koja čita sporo, ali s razumijevanjem te često propitujem pročitano, no unatoč tome mogu reći da sam ovaj roman pročitala brzo (nećemo spominjati dane jer je to ionako manje bitno; sjetimo se da je važno samo čitati jer čitanje donosi brojne pozitivne učinke našem mozgu, ali i duši, baš kao i pisanje). Osim što je radnja sama po sebi dinamična, Laurie Gilmore osvojila me samim načinom pripovijedanja. Humor u dijalozima, zanimljive dosjetke i nadasve kvalitetan prijevod zasigurno su doprinijeli popularnosti ove tzv. small-town romanse.
Kada govorimo o likovima, oni su vrlo živopisni, pomno osmišljeni, s razrađenom povijesti i problemima s kojima se kao čitatelji možemo poistovjetiti i zapitati se treba li i nama promjena, u vezi s čim smo nesigurni i želimo li to popraviti.
Logan ju je promatrao još trenutak, njegove plave oči pretraživale su njezine sve dok nije bila prisiljena svratiti pogled, uplašena što bi mogao pronaći.
Iako nam kao čitateljima vrlo brzo postaje jasno kako bi priča između dvoje glavnih likova, Jeanie i Logana, mogla završiti, u radnju se upliću epizode koje potiču znatiželju i drže nas zalijepljene za knjigu. Stoga bih ovu knjigu preporučila svakome tko se želi opustiti i ugrijati dušu te tko želi na trenutak pobjeći od stresne stvarnosti. Ljubavna priča s detektivskim elementima i nekoliko spicy scena savršena je za posljednje mjesece u godini.
Autorica recenzije: Marija Hanžek
