Slikovnica Zabrinuto ogledalo Dore Mihanović iznimno je promišljen i emotivno suptilan književno-likovni tekst koji se hrabro i nenametljivo bavi temama samopoimanja, identiteta, odrastanja i utjecaja slike, kako one doslovne, tako i one društveno konstruirane na dječju psihu. Riječ je o djelu koje ne podcjenjuje dijete kao čitatelja, već mu se obraća s povjerenjem, poštovanjem i toplinom
Jedan od najupečatljivijih postupaka ove slikovnice jest izbor pripovjedača: ogledalo, Zrc, koje preuzima ulogu tihog, brižnog svjedoka Perinina odrastanja. Taj postupak ne samo da je narativno originalan, nego je i duboko simboličan. Ogledalo, koje u suvremenom svijetu često povezujemo s procjenom, usporedbom i kritikom izgleda, ovdje postaje prostor sigurnosti, pamćenja i bezuvjetnog prihvaćanja.
Zrc ne govori jezikom osude, nego jezikom sjećanja i empatije. Ono pamti Perinu kao bebu, dijete koje se igralo bojicama, plišancima i slikovnicama, dijete čiji je svijet bio ispunjen maštom, igrom i spontanom radošću. Upravo ta retrospektivna perspektiva omogućuje snažan kontrast između ranog djetinjstva i trenutka u kojem se u Perinin život uvlače sumnja, usporedba i nezadovoljstvo vlastitim izgledom.
U središtu slikovnice nalazi se izuzetno aktualna tema: odnos prema vlastitom tijelu i slici o sebi u kontekstu suvremenog društva, društvenih mreža i idealiziranih prikaza ljepote. Motiv izrezanih slika glumica i pjevačica, njihovo postupno umnažanje i Perinina sve češća potreba da se uspoređuje s njima, snažno i jasno upućuju na mehanizme kroz koje se dječje samopouzdanje može narušiti.
Ilustracije (prema fotografijama) iznimno su važan sloj pripovijedanja. Perinina soba prikazana je kao topla, sigurna, gotovo organska cjelina: prostor koji raste i mijenja se zajedno s njom. Detalji poput plišanih igračaka, bojica, kreveta, zavjesa i zidnih ukrasa stvaraju osjećaj intimnosti i kontinuiteta.
Jezik slikovnice jednostavan je, ali nipošto plošan. Rečenice su ritmične, tople i često prožete blagim humorom i nježnošću. Posebno je zanimljivo autoricino poigravanje dijalektom i metatekstualnim obraćanjem čitatelju, što priči daje dodatnu razinu intimnosti i osobnosti. Time se stvara dojam da nam se pripovjedač povjerava, a ne da nas podučava.
Emocionalni ton cijele slikovnice izrazito je suptilan. Zabrinuto ogledalo ne pokušava “popraviti” dijete, nego ga razumjeti. Ne nudi gotove odgovore, nego otvara prostor za razgovor između djeteta i roditelja, učitelja, terapeuta, ali i između djeteta i samoga sebe.
Kako je istaknuto i u stručnim preporukama koje prate knjigu, ova slikovnica ima izniman potencijal kao alat u radu s djecom i adolescentima. Ona potiče razvoj empatije, emocionalne pismenosti i kritičkog odnosa prema slikama koje nas okružuju. Posebno je vrijedna njezina preventivna dimenzija u kontekstu poremećaja slike tijela i mentalnog zdravlja.
Zabrinuto ogledalo Dore Mihanović iznimno je uspjela, osjetljiva i potrebna slikovnica. Ona govori o djevojčici, ali i o svima nama; o ogledalu, ali i o pogledima koje nosimo u sebi. To je knjiga koja se ne čita jednom, nego joj se vraća u različitim životnim fazama, s različitim pitanjima!
