Ova zbirka pjesama me zatekla tiho, bez velike najave, ali s jakim emotivnim odjekom koji ostaje dugo nakon čitanja. „Želim da znaš“ je zbirka poezije koja ne pokušava biti glasna; ona šapuće, ali pogađa pravo u srž.
Luka Tomić piše o ljubavi, gubitku, sjećanju i prolaznosti na način koji djeluje iskreno i ogoljeno. Pjesme poput „Zar je važno…“ i „Nemoj me ispraćati“ nose snažnu introspektivnu nit, osjećaj da autor razgovara i sa sobom i s nekim koga možda više nema. Posebno se ističu motivi tišine, noći, snova i unutrašnjih borbi, koji se ponavljaju i grade prepoznatljiv, gotovo meditativan ugođaj cijele zbirke. U mnogim stihovima osjeti se težina neizgovorenog, kao da su najvažnije stvari ostale između redova. Autor često koristi jednostavan jezik, ali ga puni emocijom, što čitanje čini pristupačnim, ali i duboko osobnim. Čini se kao da svaka pjesma pokušava uhvatiti jedan trenutak: pogled, sjećanje, osjećaj koji izmiče i sačuvati ga od zaborava.
Veliki plus ove zbirke su i ilustracije koje prate pjesme. Minimalističke su, pomalo melankolične, savršeno nadopunjuju tekst i dodatno pojačavaju emociju. Vizualni identitet zbirke daje joj dodatnu dimenziju i čini iskustvo čitanja potpunijim, gotovo kao da listate mali intimni dnevnik ispunjen riječima i slikama.
Na momente se čini da autor ostaje u sigurnoj zoni istih motiva i izraza, ljubav kao bol, odsutnost, čežnja. Iako je to emocionalno snažno, ponegdje nedostaje veći tematski iskorak ili raznolikost u poetskom izrazu. Zbog toga se određene pjesme mogu doimati sličnima i manje pamtljivima u odnosu na najjače trenutke zbirke. Također, povremeno bi snažniji urednički rez (npr. kraće pjesme) dodatno pojačao intenzitet pojedinih stihova. Ponekad se u manje riječi zna reći puno.
S druge strane, upravo ta ponavljanja mogu se čitati i kao svjesna odluka, refleksija unutrašnjeg stanja u kojem se čovjek stalno vraća istim mislima i osjećajima, tražeći smisao ili zatvaranje, ali se može promatrati i kao Tomićev pjesnički izraz, njegov pečat i osobnost u pisanju. Ono što ovu zbirku čini drugačijom jest osjećaj autentičnosti. Nema pretjerane stilizacije ni pokušaja da se impresionira kompleksnošću: sve djeluje iskreno, gotovo ogoljeno. Čitatelj lako može pronaći dio sebe u ovim stihovima, bilo kroz ljubav, gubitak ili tihe, svakodnevne borbe.
„Želim da znaš“ je zbirka koja se ne čita brzo, ona traži pauze, vraćanja i tišinu. Nije savršena, ali upravo u toj nesavršenosti i jednostavnosti leži njena snaga. Ako volite poeziju koja više osjeća nego što objašnjava, ova knjiga je za vas. Vjerujem da Luka Tomić već sada u pripremi ima neke nove pjesme te da je ovo autor za kojeg će se u Hrvatskoj tek čuti…
Svoj primjerak zbirke možete osigurati na poveznici.
