Ujedinjena Zemlja Tomislava Buljevića djeluje kao ambiciozna SF knjiga koja ujedno želi biti i priča o svemirskim brodovima, ali i priča o krivnji, povijesnom pamćenju, pomirenju i cijeni preživljavanja. Već prema tekstu s poleđine jasno je da knjiga okuplja više samostalnih priča koje zajedno pokrivaju širi vremenski luk čovječanstva među zvijezdama. To je dobra polazišna ideja, jer SF ovdje ne služi kao dekor, već kao prostor u kojem se mogu otvoriti pitanja koja su vrlo ljudska: što radimo s prošlošću, možemo li ispraviti nepravdu i koliko je teško graditi nadu nakon rata.
Knjiga je posebno dobra kada pokazuje da pomirenje nije jednostavno. Lik Delbee ne dolazi kao savršena spasiteljica, niti lik Shadex odmah prihvaća ljudsku gestu dobre volje. Naprotiv, Shadex sumnja, preispituje motiv, osjeća ljutnju i oprez. To je uvjerljivo, jer narodi koji su prošli kroz rat i nepravdu ne mogu preko noći povjerovati bivšem neprijatelju ili agresoru. Upravo zato djeluje snažno trenutak kada Shadex ipak odluči poći na Zemlju, ne zato što potpuno vjeruje ljudima, nego zato što mrtvi zaslužuju mir. To je lijepo obrazložena moralna odluka: autor ne forsira sentimentalnost, nego dopušta liku da prihvati mogućnost dobra, ali uz zadržanu opreznost. SF elementi su također privlačni. Spominju se brodovi, karantene, diplomatske letjelice, različite vrste, buduća Ujedinjena Zemlja i svemirska politika. No najvažnije je to što ti elementi nisu sami sebi svrha. Svemir u ovoj knjizi djeluje kao proširenje ljudske povijesti: ratovi, arhivi, tribunali, relikvije, diplomacija i kolektivna krivnja nastavljaju postojati i među zvijezdama. To je dobar izbor za ljubitelje SF-a koji vole kada žanr ima idejnu dubinu, a ne samo tehnologiju i akciju.
Konstruktivna kritika odnosi se na stil i gustoću objašnjavanja. Na prikazanim stranicama vidi se da tekst ponekad vrlo izravno izgovara značenja scena: govori o oprostu, iskupljenju, povijesnoj rani, krivnji i spokoju. To daje jasnoću, ali povremeno može djelovati kao da čitatelju ne ostavlja dovoljno prostora da sam zaključi što scena znači. Primjerice, sama situacija s vraćenim privjeskom već je dovoljno snažna da prenese ideju ukradene prošlosti i pokušaja pomirenja; ponegdje bi još suzdržaniji izraz mogao dodatno pojačati emocionalni učinak. Drugim riječima, knjiga bi možda bila još snažnija kada bi u nekim trenucima više vjerovala tišini, gestama i podtekstu. Unatoč tome, ta kritika ne umanjuje glavnu vrijednost knjige. Ujedinjena Zemlja izgleda kao djelo koje iskreno pokušava spojiti domaći SF s velikim etičkim pitanjima. Posebno je zanimljivo što ne prikazuje čovječanstvo kao čistu utopiju, nego kao civilizaciju koja je preživjela, pogriješila, učila i sada pokušava biti bolja. To je važna nijansa: naslov sugerira jedinstvo, ali knjiga očito ne tvrdi da je jedinstvo lako, čisto ili bez cijene.
Stilski, Buljević piše ozbiljno, ponekad gotovo svečano. Dijalozi nose formalnost koja odgovara diplomatskoj situaciji. Likovi ne razgovaraju opušteno, nego odmjereno, jer svaka riječ ima političku i emocionalnu težinu. To posebno dobro funkcionira u scenama u kojima se osjeća napetost između istine i propagande, oprosta i nepovjerenja. Autor zna izgraditi atmosferu tišine, nelagode i moralnog pritiska.
Knjigu bih preporučila ljubiteljima SF-a koji vole političku znanstvenu fantastiku, susrete različitih civilizacija i priče u kojima se velika povijesna pitanja prelamaju kroz intimne trenutke. Posebno bi se mogla svidjeti čitateljima koji vole teme slične onima iz ozbiljnijeg, misaonog SF-a: posljedice rata, prvi kontakti, međuzvjezdana diplomacija, kulturne razlike i odnos prema mrtvima. Ako netko traži isključivo brzu akciju, pucnjavu i stalne zaplete, možda mu ritam neće odmah odgovarati. Ali čitatelji koji vole SF s moralnom težinom mogli bi u ovoj knjizi pronaći mnogo zanimljivoga.
