Postoje knjige koje nas zabave, postoje one koje nas rasplaču, a postoje i one koje nas natjeraju da zastanemo i zapitamo se koliko zapravo poznajemo ljude koje volimo. Žena za mene Dubravke Brkić upravo je takav roman, iskren, emotivan i životan, bez uljepšavanja, ali s puno razumijevanja za ljudsku prirodu.
Već od prvih stranica bilo mi je jasno da ovo nije priča koja će se oslanjati na velike zaplete i senzacionalizam. Umjesto toga, autorica polako gradi priču o Viktoru i Franki, supružnicima čiji je brak tijekom godina izgubio onu početnu lakoću. Između svakodnevnih obaveza, roditeljstva, neizgovorenih riječi i potisnutih emocija, njihova se bliskost počinje gasiti, a svaki od njih traži vlastiti način kako ispuniti prazninu koja je nastala.
Posebno mi se svidjelo što Dubravka Brkić svoje likove ne prikazuje ni kao potpuno dobre ni kao potpuno loše. Oni griješe, sumnjaju, povrjeđuju jedni druge, ali istovremeno vole, brinu i pokušavaju pronaći izlaz iz situacija koje život stavlja pred njih. Upravo zbog toga djeluju stvarno. Dok sam čitala, često sam imala osjećaj kao da promatram nečiji stvarni život, a ne izmišljenu priču.
Roman se dotiče brojnih tema koje su bliske svakome od nas: ljubavi, braka, roditeljstva, nevjere, oprosta, usamljenosti, gubitka i novih početaka. Posebno mi se svidjelo što autorica ne nameće svoje stavove niti nudi jednostavna rješenja. Čitatelju ostavlja prostor da sam prosudi postupke likova i zapita se kako bi se on ponašao u sličnoj situaciji.
Stil pisanja vrlo je pitak i prirodan. Stranice se čitaju brzo, ali ne zato što je radnja površna, već zato što autorica zna zadržati pažnju i stvoriti osjećaj da želite saznati što će se dogoditi dalje. Dijalozi djeluju uvjerljivo, emocije nisu prenaglašene, a upravo u toj jednostavnosti leži najveća snaga romana. Posebno su me dirnuli dijelovi koji govore o roditeljstvu i odnosu prema djetetu. Ti trenuci unose dodatnu toplinu u priču i pokazuju kako ljubav prema djetetu često ostaje jedina čvrsta poveznica kada se partnerski odnos počne raspadati. S druge strane, roman vrlo realistično prikazuje koliko je lako izgubiti sebe u svakodnevici i koliko je teško ponovno pronaći put prema osobi s kojom dijelimo život.
Osim što sam s velikim zadovoljstvom pročitala ovaj roman, posebno mi je drago što sam imala priliku napisati preporuku koja se nalazi na poleđini knjige. To mi predstavlja veliku čast i potvrdu da moj čitateljski rad ima vrijednost. Jednako mi je bilo zadovoljstvo sudjelovati na promociji romana, gdje sam mogla iz prve ruke osjetiti koliko je ljubavi, truda i emocija Dubravka utkala u ovu priču. Takvi susreti uvijek daju jednu novu dimenziju knjizi i još više približe autora njegovim čitateljima. Ono što mi se posebno sviđa kod Žene za mene jest činjenica da nakon završetka knjige priča ne prestaje. Ostaje s vama. Razmišljate o likovima, njihovim odlukama i pitanjima koja autorica postavlja – može li ljubav preživjeti sve ono što život donosi? Koliko šutnje jedan odnos može podnijeti? I postoji li uvijek prilika za novi početak?
Ženu za mene preporučujem svima koji vole suvremene hrvatske romane, obiteljske i ljubavne priče koje nisu idealizirane te knjige koje istražuju ljudske odnose na iskren i emotivan način. Ovo je roman koji će vas potaknuti na razmišljanje, možda vas podsjetiti na neke vlastite životne situacije i pokazati da su ljubav, oprost i razumijevanje često mnogo složeniji nego što se na prvi pogled čini. Za mene je ovo bilo vrlo ugodno i emotivno čitateljsko iskustvo, a vjerujem da će mnogi čitatelji u ovoj priči pronaći barem djelić sebe.
Na kraju želim od srca zahvaliti Dubravki Brkić na povjerenju koje mi je ukazala te joj poželjeti još mnogo uspješnih romana, inspiracije i vjernih čitatelja. Nadam se da je Žena za mene tek početak jednog lijepog književnog puta i veselim se svim njezinim budućim knjigama.
