U zadnje sam vrijeme pročitala dosta knjiga, vjerojatno su jedan od razloga i praznici. Međutim, koliko god pročitala dobrih knjiga, toliko je postojalo i onih koje sam ili jedva pročitala do kraja ili čak nisam! Trudim se, koliko god loša knjiga bila, čitati do posljednje stranice (makar i preskačući dijelove teksta), ali ne volim ju vidjeti na polici, znajući da nije pročitana. Najčešće ne pročitam lektire do kraja (i upravo razmišljam koliko je mudro podijeliti takvu informaciju na internetu, jer uvijek postoji mogućnost kako me čita netko od profesora), ali svi znamo kako ponekada znaju biti zaista dosadne!
Primjerice, posljednja knjiga koju nisam pročitala do kraja je Lovac u žitu, J. D. Sallingera, koja je dio neobavezne lektire (ali ipak obavezna, jer ćemo svejedno razgovarati o njoj na satu i pisati eseje na temu iz iste.) Lektiru prije toga, također neobaveznu – Dragu mamu, Nade Mihelčić nisam pročitala do kraja. Što želim ovime reći? Zasigurno ne da su lektire loše i zastarjele (iako i u tome ima istine). Lektirama se nameće čitanje i naravno kako će oni temperamentniji učenici to shvatiti kao obavezu, a samim time će im biti teško pročitati neko od ponuđenih djela.
Svakako predlažem da se u nastavi Hrvatskog jezika učenici rasterete barem jednom neobaveznom lektire, te nadomjeste to čitanjem knjige po izboru. Tada bi trebali napraviti projekt, u kojem bi opisali radnju pročitanog djela, iznijeli osobno mišljenje i time potaknuli svoje vršnjake na čitanje, jer u toliko velikom izboru knjiga je gotovo nemoguće da svi pročitaju istu! Vjerujem kako bi i filmovi, snimljeni po knjigama, u sklopu medijske kulture doprinijeli učeničkoj motivaciji za čitanjem.
U slobodnoj literaturi (tako se valjda naziva ona koju čitam u slobodno vrijeme), odustala sam od čitanja i ponekih krimića. Spisatelji se nerijetko znaju i sami zapetljati u svojoj radnji te nikako s njom izaći na kraj. Neki ,,sjevernjaci”, koji inače pišu najbolje trilere, imali su i svojih kikseva, kada su tu hladnoću s kojom se svakodnevno bore, prenijeli u tekst i time ga učinili suhoparnim.
Sve u svemu, smatram kako je odustajanje od čitanja u redu.
Znate kako kažu da knjige pronalaze svoje čitatelje? I znate kako kada idete na more zalutate? E, da, tako ponekad i krive knjige zalutaju u vaše ruke, ali ni one nisu naodmet. Važno je ponekad pročitati i loša djela – tako ćete bolje raspoznati kada se ono savršeno pronađe u vašim rukama.
