„Proljeće je najbolje doba za sadnju kupusa, a jesen za berbu i kiseljenje. Odjavna špica mog djetinjstva počela je u proljeće, a završila na jesen- listanjem kupusa. Kupus se bere tako da mu se s postolja od lišća odreže glava. Mi smo imali više sreće.“ riječi su kojima ovaj roman započinje.
Ovo je jedna nevjerojatno topla, a opet toliko tužna priča o prijateljstvu četvorice dječaka, Zorana, Gorana, Dragana i Bojana i jedne djevojčice, Nikoline, čije je djetinjstvo naglo prekinuo rat.
Dječačku razigranost, vožnje biciklom po Borovu, predgrađu Vukovara, sastanke nakon škole, slušanje glazbe i igranje društvenih igara 1991. godine zamijenili su nestanci djece iz njihovih razreda, kojih je svakim danom bilo sve više, nezadovoljstvo i svađe njihovih roditelja, podjele na Srbe i Hrvate, a oni nit su znali kome pripadaju i po kojoj logici se takve podjele uopće rade!
Ispričana u prvom licu, iskreno, dječački, naoko jednostavno, ali toliko moćno, da se nebrojeno puta tijekom čitanja raspadneš na stotinu komadića i ponovno sastaviš!
An družina, kako su se nazivali, obećali su si da ih ništa u životu neće rastaviti jer je njihovo prijateljstvo toliko jako da može nadvladati sve, a to su svojim postupcima i pokazali.
,,U neku ruku svi smo bili „oštećena“ roba, poput cipela s greškom koje su naši roditelj krali iz tvornice, lažući i sebi i nama da ta greška u vezu i nije tako strašna, i da nam baš takve pristaju na noge. No zato je postojala naša An družina u kojoj su sva oštećenja, životna i obućna, našla svoje mjesto i stvorila doživotno prijateljstvo.”
Jesu li prava prijateljstva uistinu toliko jaka da ih samo smrt može prekinuti?! Koliko smo spremni tereta ponijeti kako bi se izborili za svoja uvjerenja i zaštitili ljude koje volimo?! Rat promijeni ljude, promijenio je i njih. Nedavno dječaci, preko noći su odrasli, postali su jači, ali njihovu borbu jednoga za drugog i borbu za opstanak prijateljstva niti jedan rat nije uspio nadjačati! Iz njihova bismo primjera svi trebali učiti, i odrasli i djeca, jer postoje stvari za koje se nikada ne treba prestati boriti, stvari koje su iznad svega, a to su ljubav i prijateljstvo!
Nama, koji rat nismo proživjeli strahovito je teško čitati ovakve priče i nevjerojatno teško i pokušati zamisliti što su sve djeca i ljudi u njemu doživjeli i proživjeli, a mogu misliti kako je onima koji su kroz sve to prošli i koji su doživjeli sličnu sudbinu. Dovoljno mi je teško bilo čitati o događanjima na mjestima koje toliko dobro poznajem, a ne razmišljati je li baš na ovome mjestu nekada sjedila An družina, je li se u ovom parku rodila ljubav Zorana i Nikoline, u kojoj su od ovih kuća prije rata bezbrižno živjeli…
Na žalost, i danas smo svjedoci čestih nemira i neslaganja u Vukovaru, podjela koje nikome neće donijeti bolju budućnost i stalno će narušavati mir…
Neka svatko od nas od sebe krene! Naučimo svoju djecu toleranciji, prihvaćanju različitosti i međusobnom poštovanju jer samo učenjem o miru možemo osigurati mir!
„U neku ruku svi smo bili „oštećena“ roba, poput cipela s greškom koje su naši roditelj krali iz tvornice, lažući i sebi i nama da ta greška u vezu i nije tako strašna, i da nam baš takve pristaju na noge. No zato je postojala naša An družina u kojoj su sva oštećenja, životna i obućna, našla svoje mjesto i stvorila doživotno prijateljstvo.“
| Izdavač | Hena COM |
| Uvez | tvrdi s ovitkom |
| Jezik | hrvatski |
| Broj stranica | 376 |
| Godina izdavanja | 2023. |
