Leanne se okrenula i pogledala ga preko ramena: Na jarkom svjetlu farova vidio je kako su
joj oči zapravo lijepe. Sada je znao da neće održati obećanje. Slagao je Agnes kao i ona njemu
kad je rekla da će prestati piti. Ona se nikada neće otrijezniti, a on je, dok je sjedio na
hladnoći s dragom djevojčicom shvatio da se nikada neće osjećati kao normalan dječak.
Shuggie Bain je bolno iskrena obiteljska priča o odrastanju gay dječaka u Glasgowu,
osamdesetih godina prošlog stoljeća. Preočito je kako je Shuggie gay, feminizirani dječak u
svijetu gdje sva ostala djeca iz ulice igraju nogomet, dok se on igra lutkom, sam nesvjestan
što bi uopće značila ta riječ, ali svjestan da je očito drugačiji, a to mu i svi oko njega stalno
naglašavaju. To je i više nego dovoljno da mu se okrutno rugaju, maltretiraju ga, etiketiraju i
zlostavljaju na sve moguće načine. Kao, uostalom, sve drugačije ljude, bilo gdje i bilo kada…
Shuggijeva majka Agnes je destruktivna alkoholičarka koja uništava život sebi i svima oko
sebe. Život im je i bez toga užasno težak jer žive od socijalne pomoći, koju ona popije prvoga
dana kad je dobije, žive u katastrofalnim uvjetima, prepušteni sami sebi. Odgajaju se sami, a
uz to brinu za vlastitu majku i preuzimaju ulogu i obveze roditelja na sebe.
Nemoj pogriješiti kao ja. Nikad neće ozdraviti. Kad dođe vrijeme, moraš otići. Možeš spasiti
samo sebe.
Ovaj je roman temeljen na stvarnim događajima, na životnom iskustvu samoga autora.
Upravo je on odrastao kao siromašni, homoseksualni dječak, uz majku alkoholičarku, gotovo
bez ikakvog suvislog formalnog obrazovanja i prepušten sam sebi, no uspio je nadvladati sve
životne nedaće i „preživjeti“.
Usprkos svemu ružnome što čitamo iz stranice u stranicu, okosnica ovoga sjajnog romana je
ljubav: velika, bezgranična Shuggijeva ljubav prema majci, i njegovo nastojanje da ju „spasi“.
Koliko jedno dijete može voljeti roditelja, a da od njega nije zauzvrat dobilo ništa?! Baš ništa
od onoga što se podrazumijeva da roditelji djeci pruže! Sva ta njegova uvjerenost kako će se
ona promijeniti, ako on nešto učini, ako ostane uz nju. Iako je Shuggie, najmlađe od troje
djece, praktično mamina sjena, svaki se dan iznova trudeći spriječiti ju da se ubije od
alkohola, ne uspijeva joj pomoći. Jer kako pomoći onome tko si sam pomoći ne želi?
‘Alkoholni demon’ je uvijek jači. Dvoje starije djece bježe od kuće i takvog života prvom
prilikom u neki (navodno normalniji) život, ali Shuggie ne odustaje i ostaje do kraja. Odnos
majke i sina vrhunski je opisan, iskreno, otvoreno, često i prebrutalno.
Dijelove sam toliko teško čitala razmišljajući- što ti se mora dogodite da se pretvoriš u
takvog roditelja, koliko djece oko nas hoda da živi na taj način, a mi kao društvo ne
poduzimamo ništa po tom pitanju, je li ovisnost uistinu toliko nenadvladiva da nam ni
uništenje života vlastite djece nije dovoljno velika cijena da ju platimo? Koliko seže ljudska
sebičnost i samoživost? Je li bezuvjetna žrtva vrijedna truda ili neke stvari ipak moramo
pustiti…
Toliko je duboko potresna, ali opet toliko jaka! I koliko god nas pogodi, toliko kraj svakog poglavlja i u nama budi neki novi tračak nade… jer jedino što nas može održati je nada…
Tako znači, bit ćeš jedan od onih srednjovječnih jadnika koji još žive s mamom? … i ovako i
onako, da je mogla krenuti nabolje, već bi krenula, to bi se već dogodilo… alkohol će ju
izbaciti na ulicu. A ti ćeš otvoriti oči. Prije ili kasnije.
| Izdavač | Fraktura |
| Uvez | meki |
| Jezik | hrvatski |
| Broj stranica | 408 |
| Godina izdavanja | 2022. |
| Prevoditelj | Petra Pugar |
