Marie Curie i snaga jednoga sna, Susanna Leonard, recenzija

Valja život pretvoriti u san, a san u stvarnost.

Madame Curie odgojila je dvoje djece kao udovica, odredila atomsku masu polonija, nakon što ga je otkrila zajedno s radijem, osnovala Institut za radij pri Sorboni. Pješačila je s Albertom Einsteinom, švedski joj je kralj poljubio ruku i objesio zlatnu medalju oko vrata, kada je dobila Nobelovu nagradu za kemiju, položila je vozački ispit za teretna vozila i transportirala rendgenske uređaje na bojište tijekom Prvoga svjetskoga rata, nakon oslobođena Poljske osnovala i Institut za radij u Varšavi. Doručkovala s američkim predsjednikom, prikupljala novac za radij. Ujedno je i ona prva žena-dobitnica Nobelove nagrade i prva osoba koja je dobila dvije Nobelove nagrade!

Pitanje je, što NIJE radila ova svemoguća žena?

(…) najvažnije knjige nosim sa sobom u glavi.

Na početku čitanja sam mislila kako će ova knjiga biti sasvim obična biografija, sa šturim podatcima o životu sasvim jednostavne žene, međutim ispalo je da je ovo ,,moćna i potresna priča o ženi koja je pomicala granice”. Kroz jednostavnu literarnu formu, opisuju se događaji od njezinoga rođenja do smrti, kao što saznajemo i informacije koje možda nikada ne bismo istražujući internet. Nismo ni svjesni koliko je ona imala težak život, koliko je malo falilo da se ne odseli u Francusku i pohađa fakultet, zbog politike toga vremena, koliko je malo falilo da takav bistar um ne postigne najveće svjetske uspjehe.

Ima ljubavi koje završavaju tragično. Jer to je priroda ljubavi. Zato se držim podalje od nje.

Možda je ova knjiga prije za djevojčice, djevojke ili žene, koje se pokušavaju pronaći. One koje traže svoje mjesto pod suncem i sebe samu u određenome zvanju. Baš bi one trebale pročitati ovu knjigu, kako bi uvidjele koliko su snovi ostvarivi, ako zaista želimo da nam se ostvare.