U ovome videozapisu opisala sam književno stvaralaštvo svojeg najdražeg pjesnika, kao i analizirala njegovu najpoznatiju pjesmu – Utjehu kose. Poznate su još i 19. svibnja 1907., Kod kuće, Serenada, Notturno i mnoge druge… Život mu je okončan zbog navodnog krivog liječenja, nakon što je obolio od karcinoma raka, u svojoj 41. godini.
Matoš je pisao u prisnom dodiru s vremenom, pa su samim time njegova djela proze i poezije prožeta istinskim humanizmom. On je izvanstranački književnik, progresivan svojim djelom, virtuozan artist, tragični patriot, nježan i iskren pjesnik, što je argumentirano njegovim djelima.
Pogledaj i videoanalizu Matoševog soneta Utjeha kose:
Tekst pjesme:
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: — Miruj! U smrti se sniva.
Prijavi se na Newsletter i prvi saznaj sve zanimljivosti iz knjiškoga svijeta!
