U današnje su vrijeme roditelji puno zaposleniji nego što su to nekada bili, a što djeca postaju starija postoji sve više toga oko čega se roditelji angažiraju kako bi svojoj djeci pružili najbolje moguće uvjete za rast i razvoj. Odnosno, daju se u granicama svojih mogućnosti i shvaćanja o tome što je za njihovo dijete najvažnije. Roditelji su paralelno i u drugim utrkama- kako (p)ostati što bolji u ulozi partnera, zaposlenika ili šefice, sestre i prijateljice i sl.
Nerijetko roditelji u svemu tome izgube kompas te im se počinju događati naizgled sitni propusti, sitne pukotine u odnosu s djecom i drugima oko sebe. A priroda malenih pukotina je takva da drže dok okolni pritisci nisu veliki, a u stanjima krize mogu se pretvoriti u kobne otvore koji u život propuštaju lavinu katastrofe.
To će na svojoj koži jako dobro osjetiti Jenny, liječnica obiteljske medicine i majka troje gotovo odrasle djece, koja je uvjerena da živi idealnim životom. Uvjerena je kako ona svoj posao majke, supruge i liječnice dobro obavlja. Sve je to toliko uhodano, sve joj je dobro poznato, da joj ništa osim svakodnevne rutine nije potrebno. Sve dok se jedne večeri njezina petnaestogodišnja kćer, Naomi, ne pojavi kod kuće nakon kazališne predstave.
U danima koji slijede, Jenny će posramljeno shvatiti, odgovarajući na pitanja policijskim istražiteljima, da na mnoga pitanja o svojoj kćeri ne zna odgovor. Osim toga, kako se trag hladi, a odnosi u obitelji usijavaju, Jenny će spoznavati da nema odgovore ni na vlastita pitanja o svojoj obitelji. Rutina kojom se toliko ponosila – koja je svjedočila o njezinoj dobroj uigranosti u svojim ulogama – možda je upravo ono što je dovelo do niza propusta zbog kojih su se njezin profesionalni i obiteljski život nepovratno raspali!
Tko je i zbog čega odveo Naomi? Je li mogla što učiniti da to spriječi? Što je trebala vidjeti kako bi spasila svoj posao, svoj brak, svoje odnose s djecom?
Priču pratimo iz dvije vremenske točke; razdoblje uoči nestanka i tijekom nestanka, te trinaest mjeseci nakon Naominog nestanka. Godinu dana kasnije, Naomi nema. Nema nikakvih novih tragova. Jenny se odmakla od ruševina svog nekadašnjeg života i preselila u staru obiteljsku kuću. Nastoji prošlost sagledati kao nekakvu arheološku iskopinu u nadi da će pronaći još neke tragove koji su drugima promakli. U svojoj pomalo forenzičkoj pretrazi sjećanja iznova i iznova otkriva pukotine u svom odnosu s obitelji. Stvari koje nije primjećivala, ali i stvari koje je, kada ponovno razmišlja o njima, vidjela, ali ignorirala. Nove izraze lica na licu svoje kćeri, bijesne verbalne ispade svoje djece, ljude čije motive i izrečene riječi nije shvaćala kao moguće prijetnje i upozorenja…
Kako se to sve moglo dogoditi? Kako se moglo neometano živjeti u tolikim lažima?
Konačno, ne mogu reći da sam ovim romanom oborena s nogu. Nisam, ali sam istinski uživala čitajući ga. Pitanja koja je priča načela još su danima odzvanjala mojom glavom, a mislim kako je upravo taj učinak čitanja ponekad i važniji od pukog uživanja u čitanju koje završava istoga trena kada se knjiga zatvori.
| Izdavač | Mozaik knjiga |
| Uvez | meki |
| Jezik | hrvatski |
| Broj stranica | 352 |
| Godina izdavanja | 2015. |
