Tek sam kasnije shvatio da Nizozemci vole pravila. Jedan kriminalac u Nizozemskoj više
poštuje pravila nego jedan odvjetnik u Iraku!
Ovo je, iako na samom početku kaže da to nije, autobiografski roman pisan u prvom licu, ali
se autor odlučio nazvati Samir. Samir je irački izbjeglica koji opisuje svoj životni put kroz
nekoliko zemalja, sve do Nizozemske, gdje se u centru za tražitelje azila zadržao devet dugih
godina.
Osim o svojim iskustvima, Samir nas na šaljiv način upoznaje s još jako puno korisnika centra
koji proživljavaju sličnu životnu sudbinu kao on, u svijetu u kojem su birokracija i papiri
važniji od ljudske sudbine. Pet stotina imigranata tamo čeka da dobiju dozvolu nizozemske
vlade za boravak, a dok ju ne dobiju ne smiju raditi, ne smiju se školovati, ne smiju izostati s
jutarnjeg i večernjeg prijavka… i tako godinama… neki su tamo umrli, neki se rodili… i
premda su vrata centra uvijek širom otvorena, vanjski je svijet za njih zatvoren!
Oh, mislim da onaj tko razumije more nikada neće trebati psihijatra. Ti beskrajni valovi i
horizont u daljini. More je jedina vidljiva vječnost na zemlji…
Kako izgleda život u prihvatilištima za azilante, na koje sve prepreke nailaze, kako se prema
njima odnose, koliko je godina potrebno da bi njihova borba završila i vrijedi li uopće boriti
se, sve su to pitanja na koja nam autor ove knjige kroz brojne detaljne opise prožete
humorom, ali često i ironijom na vlastiti račun, daje odgovore.
Svakodnevno susretanje sa strahom od deportacije, predrasude i osude svih na koje naiđu,
spora birokracija, nesusretljivi službenici, neimaština, hladnoća, glad, pokušaji bijega i
vraćanje na početak, smrt bliskih ljudi, traženje izlaza i smisla života, a sve se na kraju svede
na to da su dvije deke i tri plahte sve što imate u životu, ali ni one nisu vaše nego ste ih
zadužili i odgovarate za njih!
Prije nego sam otišao, u skladište sam vratio dvije deke, tri plahte, ručnik, jastuk i
jastučnicu, a potvrdu sam odnio u socijalnu službu. Anneke mi je ondje dala kartu za vlak i
poželjela mi sreću u životu.
Nikada nisam promišljala o tome s čim se sve susreću i kako izgledaju dani ljudi koji se nađu
u ovakvim situacijama, ali spoznajom istoga sretna sam što živim u vremenu i prostorima u
kojima živim, te s nadom da nikada neću biti primorana naći se u sličnoj situaciji.
Danas susrećemo mnogobrojne strance koji dolaze na rad u našu državu i svi smo vrlo
skeptični i suzdržani prema njima, a upravo nas ova knjiga navodi da promislimo o tome
koliko je uistinu teško tim ljudima koji su milijunima kilometara udaljeni od svojeg doma i
obitelji te koliko im je moralo biti teško kad ih je život natjerao tražiti sreću i izlaz toliko
daleko od svega svojega?!
Koliko tužna, toliko i topla, s likovima koje ne možeš ne zavoljeti i ne možeš im pomoći, a
nejasno ti je zašto to svi ostali odbijaju?!
Na kraju sam ipak i ja dobio generalni oprost. Ni dan- danas nisam siguran zašto, nije ni
važno, jer moj zahtjev za azil svih tih godina nisu shvaćali ozbiljno. Bilo mi je jasno da su sve
pogreške počinjene, tako da odluke Službe za imigraciju i naturalizaciju više nisam mogao
shvaćati ozbiljno.
| Izdavač | Hena Com |
| Uvez | tvrdi s ovitkom |
| Jezik | hrvatski |
| Broj stranica | 392 |
| Godina izdavanja | 2021. |
| Prevoditelj | Svetlana Grubić Samaržija |
