Kada bi za svaku misao na tebe izrastao cvijet, golem vrt postao bi ovaj svijet.
Dugo sam razmišljala – kako napisati recenziju za ovu knjigu? I, napisala sam ju. Ne smatram ju savršenom. Ali, sumnjam da mogu napisati nešto posebnije i savršenije, no što ova knjiga već jest! Svježa voda za cvijeće, roman koji osvaja i one hladnoga srca!
Otkada sam pokrenula blog, krenula sam dobivati upite za preporuke knjiga. Raznovrsni su. Ali, znali su se potkrasti i oni poput ,,Ella, možeš li mi preporučiti knjigu za osobu koja se nedavno susrela s gubitkom voljene osobe?” Empatična sam, vrlo, i takvi su me upiti uvijek posebni potresali, s obzirom da se nisam znala nositi s takvim novonastalim okolnostima. I, moram priznati, da dokle god nisam pročitala Svježu vodu za cvijeće, senzacionalan roman Valerie Perrin – nisam niti znala dati preporuku za spomenute knjige. Što je to toliko ova knjiga probudila u meni, jednoj običnoj, a u nečijim očima i nezreloj 17-godišnjakinji, saznajte daljnjim čitanjem recenzije…
Ako je život samo put, posadimo na tom putu cvijeće.
Kako opisati roman koji vas svakom riječju zagrli, koji vam svakim poglavljem kaže da će sutra biti bolje i da vrijeme liječi, koji sadrži najljepše citate ovoga svijeta i koji još, začudo, nije postao klasik koji čitaju sve generacije i koji je, potencijalno, na dobrome putu da jednoga dana završi na popisima lektire i da ga naši potomci čitaju u srednjim školama? Kako ga opisati, ne znam, ali ono što vam mogu garantirati jest da ćete potrošiti sve paketiće maramica koje posjedujete u kući i dugo nakon njega, govoreći iz vlastitoga iskustva, nećete moći krenuti dalje s čitanjem. Jednostavno, svaka knjiga nakon ove mi se činila nedovoljno dobrom za čitanje te sam upala u neku vrstu reading slumpa. Čudan je to osjećaj kada vas jedna knjiga od petsto i kusur stranica može potaknuti da u isto vrijeme – duboko promišljate o sebi, propitkujete sebe i svoju prošlost, budućnost i sadašnjost te da u isto vrijeme i stavlja sol na ranu i liječi otvorene rane.
Ljudi se u našem životu ne pojavljuju slučajno. Putevi nam se spajaju s razlogom.
Na početku svakoga poglavlja se nalaze prigodni citati, koje sam si dala u zadatak sve u bilježnicu prepisati, da ostanu tu, za život. A, prateći nekoliko generacija, nekoliko životnih priča i sudbina, te sadašnjost u romanu iz nekoliko perspektiva – spoznala sam da, iako se ponekad osjećam velikom, sam zapravo još uvijek mala, nedorasla i nezrela. Da me u životu čekaju puno veće stvari, puno veće suze i puno veći problemi od ovih koje sada podnosim. I, da se pripremim za to. Da u najtežim trenutcima ponovno posegnem za ovom knjigom, jer – ovo je pravo remek-djelo.
Postoji nešto jače od smrti, a to je spomen na one kojih nema u sjećanju živih.
| Izdavač | Sonatina naklada |
| Uvez | meki |
| Jezik | hrvatski |
| Broj stranica | 456 |
| Godina izdavanja | 2022. |
| Prevoditelj | Maja Ručević |
Recenzija napisana u suradnji s Knjižarom Dominović.
