Recenzija knjige Villefranche, Roman Pavić, Fraktura

Došao je trenutak da moraš sam paziti na sebe. Svakom to dođe jednom u životu, prije ili kasnije… Možda je to tebi došlo prerano, no nekad nemamo izbora u tome.

Ako ste u potrazi za savršenim povijesnim romanom, u kojem možete pronaći bezbroj informacija o svim granama umjetnosti – posegnite za Romanom Pavićem i njegovim novim romanom Villefranche, obećajem da nećete ostati razočarani!

Meni ovo nije prvi susret s knjigama Romana Pavića, na mojim se policama nalaze već dva njegova naslova – Pozdrav iz Staljingrada i Kamikaze, stoga sam bila poprilično sigurna što mogu očekivati od knjige – kompleksnu mrežu likova, bezbroj isprepletenih radnji i sudbina, istinite informacije o umjetnicima, njihovu životu i umjetničkom radu, kao i na dio fikcionalnih priča u vidu ljubavnih aspekata likova. Međutim, Pavić je jedan od onih autora od kojega ne smijete očekivati jednostavnost i opuštanje pri čitanju romana, s obzirom na to da svakim novim naslovom daje senzaciju hrvatskoj književnoj sceni.

Ja sam u stvarnosti slikar ove sobe. Tako bih sebe najjednostavnije mogao nazvati. Svi motivi se uvijek nalaze u mojoj sobi, u kojoj živim. I sve naslikano je moj doživljaj svijeta. Slikam isključivo u zatvorenom prostoru. To je moja soba-atelijer.

Kako u slobodno vrijeme autor strastveno skuplja umjetnine, odlikovanja i hrani se knjigama punim činjenicama i zanimljivostima iz života velikih imena svjetske likovne umjetnosti, jednako kao što i poznaje mnoge umjetnike i velika imena hrvatske povijesti – on to koristi u izrazito dobre svrhe, prenoseći svoja saznanja čitateljima njegovih knjiga. U knjizi Villefranche upoznajte se s umjetnikom Ivom Šebaljem, Boschem i cijelim njegovim umjetničkim opusom, kroz ugodne i pitke razgovore likova. Jednako tako, neće vas razočarati niti priče radnjom smještene u četrdesete godine prošloga stoljeća, odnosno ratno doba, ali i priče novije hrvatske povijesti radnjom vezane uz devedesete godine prošloga stoljeća, Domovinski rat.

Nitko od nas ne zna što donosi budućnost i što nas čeka. Najvažnije je raditi ono za što postoji zanimanje. Čovjek treba znati što više, koliko god je moguće novih informacija pohraniti u svom mozgu.

Imajte na umu da ova knjiga, kao i prethodne Pavićeve knjige, sadrže autobiografske dijelove, stoga sukladno tomu čitajte knjigu Villefranche, jer – svaka knjiga koja je na jedan način autobiografija, sadrži komadiće nečije duše, nečije prošlosti i nečijih bolnih točaka. I, vjerujte da je poseban osjećaj i čitati knjigu kada znate taj podatak. Drukčije ćete joj pristupiti, drukčije ćete je doživjeti. Jednostavno će postati dio vas, a priča i sve scene koje ste u glavi zamislili tijekom čitanja će vas pratiti kroz život.